GradientTop
PC
Vodeći IT časopis u Srbiji
PC #224 > Prvi pogled
ARHIVA BROJEVA | O ČASOPISU | POSTANI SARADNIK | PRETRAGA
preview
Android na 43 (i više) inča
Bojan Stanojević
Android operativni sistem polako prelazi s telefona i tableta na druge uređaje, preko satova i narukvica do televizora. Pogledajmo kako je, kod Sony-jevog modela W75C, koncept Smart TV podignut na viši nivo primenom Android-a
- PC #224 (Septembar 2015)
- U prodaji po ceni od 200 din

broj

Android na 43 (i više) inča

image

Pametne televizore koristimo već nekoliko godina, uglavnom na način koji nam diktiraju prozvođači. Svaki proizvođač ima svoj koncept, ali među njima velikih razlika nema – sve se svodi na korisnički interfejs i ponudu aplikacija. Zajednička su im i neka ograničenja, najčešće baš konceptualna, ali smo se na njih navikli; tu i tamo nađemo načina da ih zaobiđemo. Iz perspektive proizvođača, različitost može da donese prednost u odnosu na konkurenciju, ali nameće neprestani razvoj sopstvenog operativnog sistema i aplikacija, što na duži rok može da bude skupo, a postoji i večiti problem vertikalne kompatibilnosti, pošto bi ozbiljnija prepravka operativnog sistema zahtevala prilagođavanje postojećih aplikacija, a izbegavanje ovakvih poboljšanja ostavljalo bi početna ograničenja.

Zato su vodeći prozvođači došli na ideju da u televizore implementiraju neki postojeći, već razvijen operativni sistem. Opet su razni proizvođači imali različite ideje (pročitajte tekst „Bitka za dnevnu sobu“ u ovom broju našeg časopisa), ali su neki, pre svega Sony i Philips, odlučili da to bude Android. Ljubaznošću Sony-jevog predstavništva u Beogradu, imali smo prilike da vidimo kako se Android „primio“ na model W75C.

Skroman, ali moćan

Reč je o relativno skromnom televizoru, najjeftinijem među modelima sa Android-om, dijagonale 43“, Full HD rezolucije, bez mogućnosti 3D prikaza, koji podržava tehnologije na koje smo navikli kod Sony-jevih modela ove klase. Sve u svemu, u današnje vreme ne bi privukao previše pažnje, ali instalirani Android u potpunosti menja situaciju i čini ovaj televizor itekako interesantnim za ljubitelje novih tehnologija.

Najpre par reči o hardveru i softveru: računar u televizoru zasnovan je na čipsetu firme MTK, ima procesor sa četiri jezgra, 2 GB radne i 16 GB skladišne memorije, dok je Android verzije 5. Kao i drugi proizvođači, Sony većinu ovih podataka vešto skriva, ali se oni lako mogu izvući pomoću Android-ove opcije About... Ovakva oprema mogla bi se okarakterisati kao ne baš vrhunska ali solidna, sasvim dovoljna za osnovnu namenu televizora – multimediju, pa i za umerene igre.

Android donosi ovom televizoru brojne prednosti i nije lako odlučiti kojim redom ih predstaviti. Budući da u ovoj fazi razvoja ima i „dečjih bolesti“ s kojima iskusni korisnici mogu da se izbore, prednosti ćemo podelićemo u dve grupe: one koje će videti početnici i one koje će iskusni moći da iskoriste.

Vidi se sve na mreži

Prva stvar na koju asocira pojam smart televizora jeste umrežavanje; za mrežnu multimediju predviđen je protokol DLNA, osmišljen da bude standard deljenja multimedijalnih sadržaja i uvede red na tom polju. Sve je to lepo, ali svako ko je pokušao da konfiguriše DLNA na Windows-u zna koliko to može da bude komplikovano, da neki video-formati izvorno nisu podržani (npr. popularni MKV), pa onda na red dolazi problem s deljenjem datoteka s titlovima... Ove komplikacije pojednostavljivali su DLNA serveri nezavisnih proizvođača (npr. Serviio), ali to može i još jednostavnije: za Android postoji program ES File Exporer (i drugi slične namene): instalirate ga i televizor bez daljih podešavanja „vidi“ sve datoteke u deljenim folderima na svim računarima u mreži, i multimedijalne i ostale! Sada filmove možete da gledate u fabrički instaliranom plejeru, a ako više volite, možete da instalirate svoj omiljeni iz Play Store-a (VLC, MX, BS...). A ako baš insistirate, i Android podržava DLNA. ES File Explorer će normalno videti internu memoriju televizora, a isto tako i priključene USB diskove i omogućiće nesmetanu razmenu sadržaja između njih i vidljivih foldera s mreže.

Surf po meri

image

Volite da surfujete Web-om na pametnom televizoru? Sumnjamo, browser-i na njima su vrlo ograničeni i spori. Ali, Android nudi izbor: navikli ste na Chrome? Ili možda Firefox? Operu? Dolphin? Uživajte u svom omiljenom, a uz malo veštine možete da instalirate i Flash Player ili da izaberete Puffin Browser u koji je Flash već ugrađen i da na televizoru surfujete bez ograničenja.

Nabrajanje ostalih opcija koje nude aplikacije za Android oduzelo bi previše prostora, a i sami verovatno znate šta sve možete da uradite na telefonu i tabletu (a ne možete na standardnom pametnom televizoru). Pomenućemo samo ono što nam prvo pada na pamet: Office dokumenti, elektronske knjige, IP telefonija (Viber), XBMC-Kodi, torenti (već smo rekli da se priključeni USB diskovi ravnopravno tretiraju)... Ali, tu se otvara pitanje ulaznih uređaja.

Korisnički interfejs i multitaksing

Android očekuje ekran osteljiv na dodir, koji (ovaj) televizor nema, već ima samo daljinski upravljač, i to prilično običan. Uz ozbiljnije standardne smart televizore dobija se i „pametni“ daljinac koji olakšava korišćenje smart funkcija, ali ako hoćete da koristite još neki ulazni uređaj, npr. tastaturu, proizvođači ograničavaju izbor, navodeći vas da kupite njihovu (skupu) ili model nekog proizvođača s kojim sarađuju.

Android je tu mnogo fleksibilniji i vrlo je verovatno da ćete moći da koristite tastaturu ili miša koje već imate; za puni komfor, poželjno je da budu bežični (Bluetooth). Dakle, ako ste pomislili da ćete, u prethodnom pasusu pomenute, Office dokumente moći samo da čitate, pogrešili ste, možete i da ih uređujete. Nismo probali, ali sva je prilika da su i mnoge Web kamere podržane. A ako imate Sony-jev telefon, njegov ekran možete da koristite kao touchpad, kao tastaturu i u još nekim kombinacijama, i sve to bez mnogo podešavanja. Ne znamo da li će to biti omogućeno i drugim telefonima.

Android omogućava multitasking – ni televizor nije ostao bez te mogućnosti. Na prvi pogled, to izgleda kao preterivanje, ali nije baš tako: ako igrate neku igru ili gledate neki film u plejeru a znate da uskoro počinje vaša omiljena TV serija, pauzirajte, odgledajte seriju i nastavite gde ste stali: standardni smart televizori obično sve „zaborave“ kad izađete iz Smart Hub-a. Ili, pokrenuli ste neki veliki download, ili kopiranje brojnih velikih datoteka – ne morate da čekate da se završi, možete za to vreme da gledate TV program ili da radite nešto drugo.

Za iskusne

Sve dosad pomenuto deluje idilično; red je da kažemo nešto i o problemima koje smo uočili. Na prvi ćete naići u Play Store-u: brzo ćete uočiti da je ponuda znatno skromnija od one koju imate ako mu pristupite telefonom ili tabletom. Ovo je loša vest, ali odmah za njom idu i dve dobre. Najpre prva, koja važi i za manje iskusne korisnike: u predstavništvu su nam rekli da je u momentu kada je televizor stigao kod njih (početkom leta), ponuda bila mnogo gora nego danas i da se svakodnevno obogaćuje – to znači da će u dogledno vreme biti uporediva s ponudom za telefone i tablete. Drugačiji korisnički interfejs (bez ekrana osteljivog na dodir), nedostatak specijalizovanih tastera i ostale razlike, zahtevaju prilagođavanje mnogih aplikacija televizorima, što traži vreme, ali očito ne predugo vreme. Iskusni korisnici ovde dolaze na svoje: to što nekih vaših omiljenih aplikacija nema u Play Store-u, ne znači da one ne mogu da se instaliraju: ako uspete da pronađete instalacionu APK datoteku, u većini slučajeva televizor se neće buniti i instaliraće program. U takvim slučajvima može da se desi da naiđete na određene probleme; neke ćete lako rešiti, neki vam neće mnogo smetati, ali neki će vas namučiti. Tipični primeri su aplikacije koje na ekranu nemaju meni za podešavanja, već očekuju da u taj meni uđete preko odgovarajućeg tastera na telefonu, a još su tvrđi orah aplikacije koje sadržaj prikazuju isključivo na ekranu u uspravnom položaju – a televizor nema žiro-senzor i prilično je komplikovano postaviti ga uspravno.

Vrlo je izvesno da problema s dostupnošću aplikacija uskoro neće biti. Ipak, moramo da se osvrnemo na neke aspekte Android-a u televizoru: mnogi detalji u konceptu Smart TV-a ukazuju na to da su proizvođači puno pažnje posvetili izbegavanju piraterije; otvoreni koncept Android-a po tom pitanju im ne ide na ruku (već smo pomenuli torente i XBMC-Kodi), pa smo ubeđeni da takvih programa neće biti u legalnoj ponudi; štaviše, budući da Sony ima udela u proizvodnji multimedije, ne bi nas iznenadilo da u nekoj budućoj verziji firmvera budu na neki način blokirane peer-to-peer konekcije ili budu uvedene neke druge restrikcije. No, bilo kako bilo, Android u televizoru je kvantni skok u svetu Smart TV-a, i sigurno nećete pogrešiti ako se opredelite za ovu opciju. A ako tražite više, Sony osim ovog skromnog modela ima u ponudi i snažnije Android televizore, s većim dijagonalama, 3D prikazom i 4K rezolucijom – sigurno ćete naći neki koji vam odgovara. Samo, imajte jednu stvar na umu: Sony nikad nije bio jeftin!


Sony
www.sony.rs

SLEDEĆI TEKST U PC #224
preview
Prvi Tesla smartfon
Miloš Stamenković


NativeTeams

Realme

Inspira

Računari i Galaksija

Top50 2023 - YouTube


YuNet

PC Press Studio

Čitaj PC Press

Excel kuhinjica

.

PC
Twitter Facebook Feed Newsletter