GradientTop
PC
Vodeći IT časopis u Srbiji
PC #157 > Hardver
ARHIVA BROJEVA | O ČASOPISU | POSTANI SARADNIK | PRETRAGA
preview
GPS letovanje
Aleksandar Veljković
Kompjuterizovana kartografija naših krajeva je prebolela većinu "dečijih bolesti", GPS uređaji su široko pristupačni i jeftini, pa nema više razloga da pitate prolaznike gde treba skrenuti. Ako planirate kupovinu prvog GPS uređaja ili ste se zasitili mana par godina starog navigatora, pripremili smo opsežan pregled domaćeg tržišta...
- PC #157 (Jul/Avgust 2009)
- U prodaji po ceni od 200 din

broj

GPS letovanje

Od našeg prethodnog uporednog pregleda uređaja za navigaciju (PC #146) promenilo se malo ili mnogo toga - zavisno kako gledate na stvari. Mio, koji se ustoličio kao glavni konkurent Garmin-u za poziciju broj jedan na svetskom GPS tržištu, iGo je previše radikalno eksperimetisao sa koncepcijom softvera, u cilju, kako oni tvrde, intuitivnijeg rada. Stigao je i Spirit softver koji se nalazi u novim modelima Moov familije, a novitet vredan pomena je proizvod švajcarske firme Zenec (kod nas ga distribuira ACR), koji po prvi put našim kupcima nudi navigacione uređaje integrisane sa audio/video sistemom automobila, tako da se oni ne razlikuju od fabričkih navigacija ugrađenih u vozilo. Zvuči jako dobro dok ne čujete cenu koja počinje od 700 evra a može ići i preko 1000 - ne očekujemo da će postići široku popularnost, ali dobro je da ta opcija postoji i da obuhvata kartografiju Srbije.

Od jeftinog do pouzdanog

Iako se cene modela etabiliranih brendova u poslednjih godinu dana nisu bitnije menjale (Garmin je malo korigovao cene naniže i tako eliminisao "premiju" koja se ranije plaćala za njihove modele u odnosu na konkurenciju), u prodavnicama robe široke potrošnje sve češće se pojavljuju GPS navigatori nepoznatih brendova sa Dalekog Istoka, koji vam za cenu koja jedva prelazi stotinak evra daju u sebi iGo softver sa mapama Srbije. Softver u njima skoro po pravilu nije licenciran (nadležni su svesni ovog problema i počelo je ispitivanje legalnosti softvera u uređajima koji se prodaju na našem tržištu), a postoji i ozbiljan tehnološki razlog da takvu vrstu "uštede" izbegavate. U cilju smanjenja troškova proizvodnje, uz prilično loš kvalitet elektronike i displeja kod tih navigatora, oni su često sklopljeni tako da otežavaju servisiranje (npr. baterija je zalemljena na matičnu ploču), što ih dovodi u rang gedžeta za jednokratnu upotrebu. Ukratko, previše je nepoznanica vezano za ove "žute" uređaje da bi se neki od njih mogao preporučiti.

Cenu od oko 170 evra, koliko približno koštaju najjeftiniji modeli Mio i Garmin uređaja sa kartom Srbije, treba smatrati minimalnim iznosom za koji možete dobiti pouzdan uređaj sa licenciranim softverom. Modele nekih domaćih brendova (sa legalnim iGo 8 softverom i kartografijom), možete dobiti i jeftinije od toga, ali uvek je bezbednije za neki evro više dobiti performanse i pouzdanost nekog od etabliranih brendova.

Razlike, i šta one znače

U automobilu možete koristiti navigaciju uz pomoć bilo čega što u sebi ima GPS prijemnik - može to biti PDA uređaj, mobilni telefon, notebook sa eksternim GPS senzorom, outdoor GPS uređaj čija je primarna namena orijentacija van puteva... Svako od ovih rešenja podrazumeva neku vrstu kompromisa, koji vam u eri jeftinih auto navigatora nisu neophodni. Koliko god se oduševljavali što vaš novi mobilni telefon "može sve", kada shvatite da nije jednostavno pronaći softver koji vam nudi isti stepen funkcionalnosti kao i onaj na velikom auto uređaju, zatim da nije jednostavno za taj softver pronaći zaista upotrebljivu mapu Srbije, da vam njegov mali ekran napreže oči, da nije nimalo praktično isti uređaj koristiti i za telefoniranje, SMS poruke, rokovnik i navigaciju (i pritom voditi računa da vam baterija ne "iscuri" upravo kad vam je najpotrebnija), u koncepciju "univerzalnog gedžeta" verovaće još samo najzagriženiji ljubitelji futuristike.

Lakše je raditi sa uređajem koji je optimizovan za navigaciju, sa velikim ekranom na kome sve jasno vidite i snažnim zvučnikom uz čije glasovno navođenje ćete retko uopšte osetiti potrebu da pogledate u ekran. Ako puno vozite i često idete nepoznatim ulicama i drumovima, priuštite sebi uređaj kome će navigacija biti primarna ili čak jedina namena.

Zašto neki auto navigator košta 15000, drugi 25000 a treći 40000 dinara? Razlike su pre svega u mapama koje kupujete sa uređajem (samo Srbija, Istočna Evropa ili čitava Evropa), dijagonali (i rezoluciji) ekrana, u Bluetooth podršci koja navigator pretvara u hands-free mobilni komunikator) i FM predajniku za bežični prenos zvuka sa uređaja na vaš audio sistem. Svaki proizvođač se trudi da svoje modele predstavi što korisnijim, nudeći i mnoge elemente dopunske funkcionalnosti poput rečnika, kalkulatora, foto albuma i i video plejera, ali sve to je iz perspektive realne upotrebljivosti uređaja od sporednog značaja - većinu tih mogućnosti verovatno nikada nećete upotrebiti. Skuplji modeli nude i TMC radio (radio vezu kojom softver automatski ažurira informacije o zagušenjima u saobraćaju, koristeći ih da vas preusmerava na prohodnije pravce), ali je taj servis u Srbiji beskoristan, a da li će uskoro biti raspoloživ, teško je reći.

Softver i karte

Kada su softver i kartografija u pitanju, situacija je jednostavnija nego što se na prvi pogled čini. Iako je tokom proteklih godina često bilo najava da će se u ponudu kartografije Srbije uključiti i neka treća kompanija ili da će svetski giganti poput TeleAtlas-a ili Navtec-a konačno obraditi Srbiju, do današnjih dana postoje samo dve karte Srbije za GPS uređaje i njih ćete naći u svim navigatorima na tržištu, nevezano od toga kakav softverski interfejs koriste. Jedna mapa je SCG Route koju razvija Infoteam i ekskluzivno je možete naći u Garmin navigatorima. Ova mapa nema alternativu za one koji žele da povremeno siđu sa asfalta, jer je u pitanju jedini kartografski proizvod koji u sebe uključuje i šumske puteve, reljef i razne orijentire u divljini. Drugu mapu razvija firma Contrast (poznata po PlanPlus programu za PC računare) za potrebe iGo navigatora, koji ih distribuira svim zainteresovanim stranama, za sve vrste softverskih platformi pod kojima rade navigacioni uređaji (izuzev Garmin-a).

Što se putne mreže tiče, teško je reći da je jedna od ove dve karte bolja. Dva do tri puta godišnje i jedna i druga kartografska kuća izbacuju revidirane mape, ulažući veliki napor na ažuriranju promena u putnoj mreži. Garimin kartografija ima blagu prednost po pitanju broja naseljenih mesta koja su obrađena do nivoa ulica (što naročito važi za istočne delove Srbije), kao i kada je ažuriranje sporednih i lokalnih puteva u pitanju. S druge strane, Contrast-ova karta je preciznija pri pokrivanju ulične mreže u velikim urbanim centrima (naročito u Beogradu), sa primetno bogatijom POI bazom.

Contrast karta sadrži i bazu brzinskih ograničenja za saobraćajnice, koja se prikazuju praktično na svim verzijama softvera koji ovu kartu koristi, mada je pokušaj oslanjanja na ono što vam navigator pokazuje na ekranu umesto gledanja saobraćajnih znakova najbrži put do kazne za prekoračenje brzine; ovaj mehanizam je daleko od pouzdanog, a sa sadašnjim načinom funkcionisanja saobraćajne policije i putara i mogućnostima za koordinaciju sa kartografima ne treba računati na bolju pouzdanost toga u skorijoj budućnosti. Kartografi iz Infoteam-a su u dosadašnje verzije svoje mape takođe implementirali informaciju o brzinskim ograničenjima za neke saobraćajnice, ali se ona u postojećim verzijama Garmin softvera još ne prikazuju - tek sa verzijom SCG Route 2.1 možete očekivati sličan stepen funkcionalnosti, a i taj podatak će morati da se uzima sa ozbiljnom rezervom.

Još jedan vrlo koristan (i potpuno legalan) element funkcionalnosti GPS uređaja jeste evidencija pozicija radara za merenje brzine, koja vozačima u zemljama EU štedi silne novce i tačkice u dozvolama. Na domaćim mapama to još uvek nije zaživelo, velikim delom i zbog dosadašnjeg načina merenja brzine od strane pokretnih patrola, koje su svaki put na drugom mestu. Kada počne da se primenjuje novi ZOBS koji predviđa automatizovane stacionarne radare i na našim ulicama, možemo da se nadamo da će kartografi iz obe firme da nas obraduju i ovom informacijom na ekranima naših navigatora. Softver uređaja najčešće nudi da se ova baza, ažurira preko Interneta, nezavisno od osnovne kartografije.

Navigatori koriste četiri softverske platforme, uz manje modifikacije. Nadaleko čuveni iGo softver u verziji 8 (najčešće 8.3, koji podržava 3D objekte i senčeni reljef) naći ćete kod većine njih. Poznatiji brendovi, poput Becker-a ili Zetec-a, imaju sopstvene, brendirane verzije sa izvesnim razlikama u grafičkom interfejsu, ali je princip rada iGo 8 zadržan. Jedine tri firme koje razvijaju sopstvenu softversku platformu su Garmin (koji jedini ima ne samo svoju platformu, nego i kartu), nDrive, mlada portugalska firma koja je napravila pravi bum na evropskom tržištu u poslednjih godinu dana, i Mio, sa kontroverznim Spirit softverom.

Za detaljan prikaz 25 GPS uređaja, ocene, tabelu karakteristika i preporuke, pogledajte PC #157

SLEDEĆI TEKST U PC #157
preview
Dvoglavi Phenom II
Miloš Stamenković


NativeTeams

Realme

AB Soft

Računari i Galaksija

Top50 2023 - YouTube


YuNet

PC Press Studio

Čitaj PC Press

Excel kuhinjica

.

PC
Twitter Facebook Feed Newsletter